Nekoliko napomena o samome govoru:
Govor Svetoga Ilije ima tri naglaska: jedan kratki naglasak koji se bilježi okomitom crticom i dva duga: dugi silazni naglasak, koji se bilježi sa znakom ̑ i dugi uzlazni koji se bilježi znakom ˜nad naglašenim slogom
U samoglasničkom sustavu govora ističu se zatvoreni samoglasnici koji su zabilježeni točkom ispod samoglasnika (ạ, ẹ, ọ) te otvoreni samoglasnik e koji se bilježi zarezom okrenutim ulijevo ispod slova ().
Zatvoreni samoglasnik – ạ – izgovara se između a i o. Zatvoreni samoglasnik – ẹ – izgovara se između e i i, a zatvoreni samoglasnik – ọ – izgovara se između o i u. Otvoreni samoglasnik – – izgovara se između e i a.
Suglasnički je sustav govora Svetoga Ilije karakterističan po tom što se ne razlikuju glasovi č i ć, već se pojavljuje jedna takozvano 'srednje č' – . U govoru ne postoje ni đ i dž nego srednji glas – .
Zanimljivo je da smo u istraživanju zabilježili i prelazak nj u nazalni palatal (ko 'konj').
U leksiku našega govora mogu se uočiti brojni germanizmi, ali i mnoge stare hrvatske riječi kojih nema u standardnom hrvatskom jeziku.